ŠPIJUN KOS-a SEAD REKIĆ: “Radio sam protiv RBiH po nalogu Aleksandra Vasiljevića i Fikreta Muslimovića!”


Aleksandar Vasiljević je, još od prije rata, imao svoje ugrađene ljude koji su se, na samom početku agresije na RBiH, pomoću njihovih dugogodišnjih insajdera iz političkog i javnog života, utkali unutar struktura RBiH. To su bili dugogodišnji oficiri KOS-a Fikret Muslimović, Sead Čudić, Enver Mujezinović, Nedžad Ajnadžić, Senad Mikić, Izet Mustafić, Sead Rekić i mnogi drugi. Sa političke strane to su bili Fikret Abdić, Biljana Plavšić, Alija Delimustafić …

Pošto je, kako sam prethodno pisao, MUP RBiH bio potpuno poklopljen pod kontorlu KOS-a i Vasiljevića, a trag organizacije otpora nije lociran, Vasiljević povlači naredni potez; oficire KOS-a infiltrira unutar vladajuće SDA, te ih šalje na mjesta odakle se može saznati više o eventualnom naoružavanju Muslimana u RBiH i Sandžaku. Tako Sead Rekić, kao najistureniji špijun KOS-a, dobija zadatak da krene sa infiltracijom prema SDA-u i staroj poznaničkoj vezi. Oslanjajući se na svoju široku saradničku mrežu (unutar uleme, političkih struktura, te među studentima) KOS u BiH i njihova dva vojna centarfora oličena u Muslimoviću i Rekiću prave kontakte sa ljudima preko kojih bi mogli dobiti više informacija o organizovanju otpora u RBiH. Priča o tome šta se, na koji način, odvijalo biće ispričana retrospektivno. Priču će ispričati, kada je raskrinkan i uhapšen, major KOS-a Sead Rekić.

Oficir KOS-a Sead Rekić uhapšen je na područiju Igmana. Nakon što je duže vremena praćen i nakon što je snimljena i dokazana njegova neprijateljska djelatnost krajem 1992.g. tj. početkom 1993.g., biva od strane jedinica ARBiH uhapšen i proslijeđen na dalju obradu u Sarajevu. Oči u oči sa nepobitnim dokazima, našavši se među zidinama Centralnog zatvora u Sarajevu, shvativši da mu bivši drugovi iz KOS-a ne mogu pomoći, Rekić odlučuje da sve prizna. Dobija nekoliko desetaka papira iz rokovnika i olovku te počinje pisati svoju izjavu o radu za četnički KOS. Tu izjavu imam u u mom posjedu.

Rekić počinje svoju priču kako je dospio u redove MUP-a, SDA i ARBiH ponovno demaskirajući način njihovog (KOS-ovog) rada: „Ja sam otišao kod generala Vasiljevića, a tada me interesovalo na koji način ću preći u MUP BiH kada sam aktivni oficir JNA i KOS-a, iako sam formalno prešao u Savezni SUP. General mi je rekao da je sve u redu i da se samo javim Aliji Delimustafiću. Pitao sam ga kome da šaljem Izvještaje, te me je on ponovo uputio na Delimustafića. Tada mi je Vasiljević rekao da ne bi bio otkriven treba da dobijem rješenje o napuštanju JNA sa datumom prelaska u savezni SUP. Nakon toga odlazim Bakoviću i on me odvodi u „Personalu“ te sam čuo kada je Baković naredio da mi se izda falsifikovano uvjerenje o prestanku aktivne vojne službe sa 15.9.1991. U Saveznom SUP-u sam bio na radu od 15.9. do 17.11.1992. i imam Rješenje o prestanku aktivne vojne službe od 17.11.1991. koje je potpisao savezni sekretar Gračanin, što je kao i ostala dokumenta bilo netačno i radilo se o falsifikatima, što je sve bilo dogovoreno sa generalom Vasiljevićem.“

U nekoliko ključnih slučajeva (Rekić, Muslimović, Mujezinović) radilo se o identičnom infiltriranju agenata KOS-a u strukture RBiH – izdavanjem lažnih uvjerenja o prestanku aktivne vojne službe. Po istom principu je djelovao i Fikret Muslimović koji se lažno predstavljao kao demobilisano vojno lice dok je, zapravo, čitavo vrijeme imao kod dr. Čišića u Vojnoj bolnici u Sarajevu otvoreno bolovanje kao aktivno vojno lice. Dakle radilo se, kao i u slučaju Rekića, o prevari. Za sličnim primjerom će posegnuti i treći najvažniji agent KOS-a u RBiH Enver Mujezinović dolazeći direktno iz Centrale KOS-a u Beogradu pravac u Sarajevo 1.5.1992.g. tj. dan prije napada na državnost RBiH kada je uhapšen Izetbegović i napadnuto Predsjedništvo RBiH. Vasiljević ga je, preko potpuno blokirane RBiH, poslao da, vjerovatno, pomogne Delimustafiću i Abdiću u izvođenju državnog udara.

Predmet špijuna Rekića su, pod budnim okom komandanta ARBiH Sefera Halilovića, vodili predsjednik Okružnog vojnog suda Senad Kreho i vojni tužilac Mustafa Bisić. Rekiću je određen advokat po službenoj dužnosti – Vahidin Kapo. Pošto je Haliloviću bilo poznato da je Rekić tek jedan u lancu špijunske mreže KOS-a unutar RBiH, naređuje Bisiću i Krehi da vode istragu o čitavom Rekićevom službovanju za KOS. Tako dolaze do Fikreta Muslimovića i Envera Mujezinovića koji su prešutili da uopće poznaju Rekića. U svojoj izjavi Rekić svjedoči o počecimaa rada za KOS: „1981. godine dobio sam prekomandu u četvrtu diviziju u Lukavici na dužnost komandira čete I bataljona. Pred odlazak u Lukavicu pozvao me je kapetan Bjelinac u svoju kancelariju, te mi rekao da se po dolasku u Lukavicu javim kapetanu I klase Fikretu Muslimoviću koji je bio načelnik organa bezbjednosti I divizije te mi je rečeno da će Fikret Muslimović biti upoznat o mojoj saradnji sa KOS-om. Mogu da dodam da sam 1987. godine unaprijeđen u čin kapetana I klase, a inače, mom prelasku u bataljon doprinijela je velikim dijelom i saradnja sa KOS-om, te moji raniji rezultati. Jedne prilike mi je Fikret Muslimović rekao u mojoj kancelariji da od sada sve izvještaje pišem njemu lično kao službenu zabilješku i da nema potreba da se potpisujem pod tajnim nazivom.“

Međutim, događaji se odvijaju velikom brzinom pa Rekić na krilimaa špijuniranja za KOS brzo napreduje te ga KOS, kao provjerenog kadra početkom 1990.g. šalje na Komandno-štabnu školu u Beogradu. Tamo, prateći oficire koji bi mogli napustiti JNA i staviti se svom narodu na raspolganje, ima novi zadatak o kojem kaže: „U julu 1990. potpukovnik Fikret Muslimović mi je saopštio da bi trebao ići na školovanje u Komandno-štabnu školu taktike u centar visokih vojnih škola kopnene vojske na Banjici…Sa mnom u grupi zajedno je bio Sefer Halilović, Hajro Osmanagić i Zoran Soldat. U razgovoru sa Seferom i Hajrom vidio sam da obojica imaju potpuno suprotan stav u odnosu na mene. Naime, Hajro je javno iznosio svoje stavove o ugroženosti muslimanskog i hrvatskog naroda, te je više naginjao stranci SDA, dok je Sefer dobro poznavao istoriju muslimanskog naroda te je više bio naklonjen bošnjaštvu i osuđivao je rat u Hrvatskoj. Znam da je jedne prilike po povratku iz Hrvatske, Sefer bio na pauzama stalno sam i zatvoren prema ostalima u klasi. Ja sam ga jedanput sreo i želio sam da znam šta se dešava, pa sam mu predložio da porazgovaramo o tome i on je pristao, te mi je tada Sefer rekao da njemu mentor vraća rad nekoliko puta i to po nalogu KOS-a. Pa mi je rekao da neko od kolega prenosi KOS-u sve o njemu i da će on saznati ko to radi, te mi je rekao da između ostalog sumnja i na mene…“
General Sefer Halilović: Praćen i progonjen od srpskih špijuna Muslimovića, Vasiljevića, Mujezinovića i Rekića

Nakon nekoliko verbalnih incidenata na Komandno-štabnoj školi u kojima je Sefer Halilović optužio, između ostalih, načelnika Generalštaba JNA Blagoja Adžića da je JNA postala četnička vojska, Sefer Halilović se 13.9.1991.g. odlučuje za bijeg iz JNA. Skupa s njim, uskoro, polazi i njegov kolega iz klase a kasnije prvi komandant 5.Korpusa ARBiH, Hajrudin Osmanagić. U to vrijeme Rekić, po naređenju Vasiljevića, već uveliko radi u MUP-u RBiH pokušavajući da otkrije lanac organizovanja i naoružavanja Muslimana u RBiH. U to isto vrijeme Enver Mujezinović sjedi u kabinetu generala Vasiljevića u Beogradu gdje će ostati sve do maja 1992.g. kada slobodno dolazi u Sarajevo skupa sa još jednim KOS-ovim oficirom Seaadom Čudićem.
Enver Mujezinović: špijun KOS-a došao početkom maja 1992. u Sarajevo preko četničkih barikad

U isto vrijeme, pošto se radilo o koordiniranoj akciji Vasiljevićevih agenata, Fikret Muslimović „prodaje paprike“ na pijacama u Sarajevu „kako bi prehranio porodicu“ dok je, zaapravo, u suštini još uvijek aktivni šef KOS-a za BiH. Muslimović provodeći vrijeme na pijaci pokušava da „provali“ lanac ilegalnog naoružavanja Muslimana u RBiH. (Procjena KOS-a bila je da se Muslimani naoružavaju dovozeći oružje autobusima i na kamionima koji prevoze robu za pijace i slična mjesta.) Da je teza tačna potvrđuje i dio Rekićeve izjave u kojoj govori o svojoj supruzi (inače zaposlenoj u autobuskom poduzeću Centrotrans) i nalogu Fikreta Muslimovića (u vrijeme dok, ovaj “prodaje paprike“) da je dovede na salušanje kako bi doznao nešto više o tom kanalu ilegalnog naoružavanja Muslimana u RBiH. Rekić, u vezi s tim, u izjavi piše: „Sjećam se jedne prilike, da me je Muslimović molio, odnosno zahtijevao da ga spojim sa svojom suprugom koja je bila zaposlena u Centrotransu sa namjerom da sazna da li može doći do podataka odnosno da li zna kako se prebacuje oružje autobusom za Sandžak ili za Sarajevo…“

Aleksandar Vasiljević: šef Muslimoviću, Rekiću i Enveru Mujezinoviću

U jeku KOS-ove aktivnosti Vasiljević odlučuje da Rekića usmjeri prema SDA. Rekić odmah nalazi starog znanca još iz vremena 1988.g. Radilo se o civilu koji je bio vojnik po ugovoru u kasarni JNA „Viktor Bubanj“ gdje je, u to vrijeme, Rekić obavljao dužnost komandanta bataljona vojne policije – Rasim Muharemović. Muharemović će 1.6.1990.g. prekinuti radni odnos u JNA i doći na posao u SDA ali za njim ubrzo stiže i Rekić te ga kontaktira. Već u julu mjesecu 1991.g. Rekić će ispitivati Muharemovića o naoružavanju Muslimana i eventualnom vojnom organizovanju preko SDA. U svom iskazu Muharemović će ustvrditi da je kazao Rekiću da se naoružavanje vrši putem šverca što je oficirima KOS-a, “pijačnom radniku” Muslimoviću, “policajcu” Rekiću i njihovim saradnicima bio dovoljan signal da se infiltriraju u prevoznička poduzeća, pijace i druga slična mjesta pokušavajući pronaći kanal ilegalnog naoružavanja i presjeći ga. Već tada, radeći po Muslimovićevom nalogu, Rekić će se raspitivati da li je SDA razgovarala sa „jednim od najboljih slušalaca Komandno–štabne akademije u Beogradu Seferom Halilovićem koji naginje prema muslimanskoj istoriji i kulturi.“

Spomenuo je i Hajrudina Osmanagića. Nekoliko mjeseci kasnije, kada je nekolicina oficira tzv. JNA bila uveliko angažovana na radu u PL RBiH Rekić će, opet, preko Muhremovića izraziti želju da se aktivira unutar vojne organizacije otpora ako ona postoji. Muharemović će o ovome obavijestiti Mehu Karišika koji je, inače, bio zadužen za vezu između GŠ PL RBiH i SDA, a kasnije će obavijestiti i Sefera Halilovića. U svojoj izjavi, prisjećajući se njihove rekacije, Muharemović 4.5.1993.g. kaže: „Sefer mi je sugerisao da od Rekića zatražim da napiše svoju detaljnu autobiografiju u kojoj bi naveo da li je sarađivao sa KOS-om, zatim spisak oficira Muslimana za kojima je raspisana potjernica, te da li ima kakve veze sa JNA i na koji način je prešao u Savezni SUP, pa sam ja to prenio Rekiću, ali taj zahtijev, odnosno tu biografiju nije nikada napravio.“

Rekić izbjegava odgovoriti na pitanja koja mu je postavio Muharemović. Takođe, Rekić izbjegava popuniti upitnik koji mu je preko Muharemovića poslao Karišik u kojem su se nalazila slična pitanja kao i prvi put. Na pitanje Muharemovića da li mu išta znači pseudonim „Gavran“, Rekić hladnokrvano odgovara da nikad nije čuo za takav pseudonim. Radilo se, naime, o njegovom kodnom imenu.

Za vrijeme trajanja akcije „Trebević 2“, SDB BiH 17.11.1993.g. pravi službenu zabilješku u kojima prepirčava navode Mehe Karišika veza za ova događanja: „Čuo sam za Seada Rekića dok je radio u prostorijama Centrale SDA Sarajevo. Naime Rasim Muharemović koji je po Keminim riječima bio zadužen za bezbjednost stranke mu je više puta sugerisao da se u PL uključi i Sead Rekić. Kemo dalje kaže da ga je Sefer Halilović upozoravao na Rekića kao čovjeka koji radi za KOS. Međutim, na ponovno insistiranje od strane Rasima Muharemovića da Kemo primi Rekića u PL, on se odlučuje da po Rasimu pošalje upitnik Seadu Rekiću.“

Rekić će upitnik koji je dobio od Muharemovića poslati u Vasiljevićev i Muslimovićev kabinet a Vasiljević taj „krunski dokaz“ pominje u svojoj izjavi pa je jasan put kojim ga je dobio. Prije nego se odmakne od SDA i usmjeri u MUP RBiH Muharemović će Rekića posavjetovati da obraati pažnju na MUP RBiH jer iz njega uskoro odlazi Avdo Hebib što bi za Rekića bila odlična prilika. Rekić je naglasio Muharemoviću da je razgovarao sa Omerom Behmenom i da ako Behmen upita Muharemovića za njega da ovaj pronađe samo riječi hvale. Bilo je jasno da je veza između Rekića i Muharemovića bila više od poznaničke relacije. Kako bi u MUP RBiH došao što uobičajenije, Rekić prima instrukcije od „pijačnog radnika“ Fikreta Muslimovića. Prisjećajući se tih detalja, Rekić piše: „Negdje u ljeto 1991. ja sam došao na vikend u Sarajevo, te me je pozvao telefonom Fikret Muslimović i rekao da dođem u njegovu kancelariju. Kada sam došao, rekao mi je da li ja poznajem organizacijsku strukturu i ostale podatke jedinice za posebne namjene MUP-a RBiH, te sam ja odgovorio potvrdno, jer smo zajedno izvodili sa pripadnicima MUP-a vježbe i lično sam poznavao ljude u toj jedinici, a prije svega Dragana Vikića. Fikret je zatražio da na papiru sačinim organizacionu šemu cijele jedinice, rukovodnu strukturu, sastav i nacionalnu strukturu ljudi, vrstu naoružanja, broj naoružanja, te broj i vrstu oklopnih vozila.

Rekao mi je da hitno napišem i rekao mi je da mu tu procjenu traže „ovi gore“ misleći na centralu KOS-a u Beogradu. Fikret mi je rekao da ja dođem u kontakt sa Vikićem i da snimim razgovor sa Vikićem u cilju da se vidi kakva je borbena gotovost jedinice, odnosno spremnost Vikića da se suprostavi Armiji. Prije nego što ću krenuti na zadatak koji mi je dao Muslimović, rekao mi je isti, da ne postavljam odmah pitanje nego da se podsjetimo na naše zajedničke dane saradnje, s tim da je prije toga Fikret nazvao zastavnika Vujčića i rekao meni da odem kod Vujčića koji će mi dati mikrokasetofon i koji će mi objasniti način njegovog rada. Tada sam ili ranije nazvao Vikića pa smo se našli u restoranu Šentada. Sjeli smo u unutrašnjost restorana, a tada sam ja u svemu postupao po zadatku Muslimovića i započeo sam nakon uvoda sa pitanjima kako bi dobio što više odgovora od Vikića. Sjećam se da mi je Vikić govorio da ga iznenađuje da Vojna policija osmatra bazu Specijalne jedinice i da se tamo šalje zastavnik Lizdek Nedeljko. Ja sam predložio Vikiću da odemo u kasarnu „Viktor Bubanj“ kod kapetana Tomčića i da o svemu tamo porazgovaramo…Kada je Vikić otišao ja sam predao kasetofon sa kasetom Muslimoviću.“

U izjavi na ove okolnosti, u sklopu istrage protiv Rekića i Muslimovića, Dragan Vikić se prisjetio da ga je Rekić pozvao telefonom i saopštio mu da je došao „za vikend“ u Sarajevo te je insistirao na susretu. Razgovor je, po Vikićevom sjećanju, bio opušten i normalan. Nakon ovog susreta Vikić kaže da ga je Rekić više puta pozivao na sastanke i privatna druženja i zapazio je da su nekoliko puta sjedili u restoranu Šentada. Zapravo ako se pogleda Rekićeva izjava na ove okolnosti vidi se da je postupio po Muslimovićevom naređenju i prvobitno radio na „dobijanju povjerenja“ kod izvora informacija. Tek kada su se njihova zajednička druženja odomaćila, Rekić je krenuo sa postavljanjem pitanja o borbenoj gotovosti jedinice kojom komanduje Vikić te njenoj političkoj orjentaciji u slučaju sukoba sa JNA.

Kada je Rekić u svojoj izjavi potpuno demaskirao i dokazao ulogu Muslimovića u pripremama za agresiju na RBiH, radu na podrivanju borbene moći RBiH i njihovoj, zajedničkoj, saraadnji sa četnicima, sudsko – vojni tandem Kreho i Bisić odlučuju da Muslimovića uvrste na spisak osumnjičenih i uzmu izjavu od njega prije podizanja optužnice za neprijateljsku djelatnost. Muslimović u svojoj izjavi, na okolnosti saradnje sa Rekićem kaže da je Rekić bio dobar vojnik i da s njim, osim službenih, nikakvih drugih kontakata nije imao. Muslimović nadalje tvrdi da je „od nekog momka na pijaci“ čuo da je Rekić počeo raditi u MUP-u. Ipak, prestrašen, Muslimović, iako se brani, pravi greške iz kojih se vidi da ne govori istinu. Muslimović tvrdi da je u Beogradu saznao, kada mu je Rekić kazao, da je po Vasiljevićevoj naredbi prešao u Savezni SUP. Međutim šta je istina? „Od momka na pijaci“ ili u centrali KOS-a? Muslimović veli kako o svojim saznanjima informiše prof. Enesa Pelidiju koji, opet, informiše Aliju Izetbegovića. Zanimljivo, niko od pomenutih ne reaguje.

Osumnjičen da je pod šiframa „Otrov“ i „Gavran“, radeći za četničku stranu i KOS, prije i tokom rata, počinio teška krivična djela podrivanja odbrambene i vojne moći RBiH, ubistvo, zloupotrebu službenog položaja te krivično djelo odavanja državne tajne, Rekić je bio u pravnom i životnom tjesnacu. Istragom je nepobitno dokazano da je za gotovo svaki Rekićev korak znao i bio odgovoran Fikret Muslimović koji je bio sljedeći na listi za pritvor i optužnicu za rad za četničku stranu. Dokazi koji su izvedeni tokom istrage ukazivali su da je Rekić, postupajući po naređenju načelnika KOS-a, Fikreta Muslimovića načinio skicu i strukturu Specijalne jedinice MUP-a RBiH, procjenu njene snage i mogućnosti upotrebe sa ciljem sa generalima Vasiljeviću i Tumanovu predočii snagu njima, do tada, jedine poznate organizovane formacije koja bi mogla pružiti otpor JNA. Nadalje, Rekić vrši tajno prisluškivanje komandanta pomenute jedinice Dragana Vikića a sadržaj snimnjenih razgovora predaje Muslimoviću. Isto tako Rekić, opet po naredbi Muslimovića, vrši snimanje i Rasima Muharemovića a kasetu i ostale prikupljene podatke predaje Milivoju Lončareviću koji, opet, istu predaje Muslimoviću.
Fikret Muslimović: KOS-ovac koji je radio na razbijanju Armije RBiH

Ostala krivična djela koja su se stavila Rekiću na teret bila su informisanje centrale KOS-a o tajnom naoružavanju na relaciji Sarajevo – Sandžak, zataškavanje informacija o načinu i vremenu rušenja mosta u Bosanskom Šamcu koji su izveli pripadnici jedinice kapetana Dragana, Rekićeva naredba da se napadne vozilo JNA u Mostaru što je bio povod generalu Momčilu Perišiću za otpočinjanje bombardovanja Mostara i druga teška djela.

U akciji u Mostaru, Rekiću je asistirao oficir KOS-a iz kasarne „Sjeverni logor“, Branko Glavaš. Kasnije, Rekić će se u prisustvu Ruždije Kuhinje, Mehmeda Kamenice i Teufika Mušićća hvaliti da je lično naredio pucanje na pincgauer JNA. Međutim ovdje nije kraj opusu Rekićevog rada za četnike i KOS. Rekić će, sljedeći upute cetrale KOS-a, preuzeti glavnu ulogu prilikom iseljavanja kasarne JNA u Pazariću odakle će agresorska vojska izvući kompletno naoružanje koje su, prije Rekićevog pojavljivanja, htjeli predati snagama RBiH. Krajem 1992.g. Rekić će doći na Igman i sa tog pravca učestvovati u operaciji deblokade Sarajeva „Jug 92“. Tada se na Igmanu događa ubistvo Fadila Đoze i teško ranjavanje Mirsada Ćatića s čim se u vezu dovodi upravo Rekić. U toku operacije „Jug 92“ Rekić će se povući sa ključnog mjesta za uspijeh operacije, Crvenog klanca, uzrokovavši smrt nekoliko vojnika ARBiH i komandanta diverzantske grupe iz Trnova Smaila Rizvana. Tada je napokon uhapšen i sve je priznao.

Sead Rekić: Špijun srpskog KOS bio pod direktnom komandom Alejksandra Vasiljevića i Fikreta Muslimovića

Rekićevim svjedočenjem, te svjedočenjem ostalih svjedoka, došlo se do krivične odgovornosti Muslimovića. Za djela koja su se njemu, u početku, stavljala na teret bila je zaprijećena kazna od 15 godina zatvora. Muslimović je već bio jednom nogom u zatvoru. Bio je to kraj mjeseca maja 1993.g. Sjećajući se ovog procesa tužilac Bisić će novembra 1993.g. izjaviti sljedeće: „Početkom aprila mjeseca 1993. godine kao okružni vojni tužilac zaprimio sam Krivičnu prijavu sa prilozima protiv prijavljenog Rekić Seada. Kada sam na osnovu izvršenog uvida u zaprimljeni materijal ustanovio da postoje indicije o umješanosti Muslimović Fikreta kao i nekih komandanata i jedinica OS RBiH u nezakonite radnje, tj. o saradnji sa agresorom, odlučio sam da u skladu sa svojim zakonskim ovlaštenjima o istome obavijestim državno rukovodstvo. S tim u vezi, sačinio sam informaciju veličine 5–8 stranica, u kojoj smo Senad Kreho i ja ukratko obradili dokaze vezane za Fikreta Muslimovića, zatim obaranje mosta u B.Šamcu, zatim ubistvo Fadila Đoze kao i druge radnje vezane za Igman i slične stvari.

Ovu Informaciju koju smo potpisali Senad Kreho i ja, dostavili smo tokom juna 1993. godine najvišem državnom rukovodstvu i to predsjedniku Predsjedništva RBiH, članu Predsjedništva dr.Ejupu Ganiću, zamjeniku ministra za MO, ministru MUP–a RBiH i načelniku GŠ ARBiH Seferu Haliloviću.“ U trenutku kada je Rekić u pritvoru, Muslimović očekuje hapšenje svakog sata, Mujezinović pod istragom jer je prešućivao poznanstvo sa Rekićem, i kada je kompletna vrhuška KOS-a u RBiH potpuno razbijena dešava se potpuni, neočekivani, obrat. Po istom principu kako se to dogodilo i krajem 1991.g. kada je Muslimović o Rekiću obavjestio Izetbegovića a ovaj potonji šutio, sada 1993.g. očito je da je Izetbegovića „neko“ obavijestio da je Muslimović na korak od zatvorske ćelije. Iako je smjena bila tek pusta želja ustaških secesionističkih krugova, Alija Izetbegović telefonom poziva Rasima Delića da hitno dođe u Sarajevo.

Delić stiže.

Naprasno, iznenadno, Izetbegović smjenjuje sa mjesta prvog čovjeka ARBiH Sefera Halilovića, a koji dan kasnije novopostavljeni Delić, po Izetbegovićevom naređenju, odmah smjenjuje sa mjesta predsjednika Vojnog suda i šefa Vojnog tužilaštva Senada Krehu i Mustafu Bisića. Muslimović, umjesto kao pritvorenik, dobija šansu da uđe u Centralni zatvor u Sarajevu i posjeti Rekića. Rekao mu je da ima pravo da sa sobom radi šta hoće ali da ne smije da izda njih, misleći na agenturu KOS-a u RBiH. Savjetovao mu je, na kraju, da na suđenju kaže da je sve priznao pod pritiskom. Tako se i odigralo. Muslimović je, umjesto zatvorske ćelije, dobio kabinet u Predsjedništvu RBiH, u kabinetu Alije Izetbegovića kao njegov savjetnik. Ključni svjedoci protiv Rekića su, odjednom, povukli svoje iskaze jer je potpuno promijenjena državna garnitura koja je razbila agente KOS-a u RBiH. Rasim Muharemović biva pretučen. Struktura, predvođena Seferom Halilovićem, koja je htjela da se obračuna sa KOS-om, slomljena je. Svjedoci su vidjeli da je vrh ARBiH sklonjen i počišen za nekoliko dana. Bilo je jasno da je samo Alija Izetbegović mogao pružiti tako sigurno utočište za kadrove KOS-a u RBiH, i ne samo to već i odmah, i nakon svih dokaza, unaprijediti Muslimovića, Mujezinovića, Mehića i druge, te pustiti na slobodu Rekića. Tako je Alija Izetbegović postao najsigurnije utočište špijunima KOS-a u RBiH.
Alija Izetbegović je zaštitio sve oficire KOS-a u BIH

U pismu od 26.8. i 30.8.1994.g., tada smjenjeni načelnik CSB Sarajevo Munir Alibabić piše, o slučaju Rekić, Aliji Izetbegoviću: „U Informaciji sam naveo da su (Mujezinović i Ugljen – op.a) upropastili slučaj Rekić. Zašto su reterirali ključni svjedoci Makusmović, Ovčina i Balta kojima je Ugljen dao posljednji brifing i kakva je tu uloga tužioca Mehića koji je postavljen na prijedlog Mujezinovića, a prešutio nam je podatak da su Mehić i Rekić zajedno radili u kasarni «Viktor Bubanj» i bili Vasiljevićevi ljudi. Međutim, kada je Sektor SDB dokumentovao Rekićevu neprijateljsku aktivnost, pogotovo na Igmanu, i kada je Rekić uhapšen u prvoj polovini 1993. godine, tada će Rekić, između ostalog, istaći svoje prisne kontakte sa Mujezinovićem, dok su službovali u armiji prije rata, u toku samoga rata, pa i pred hapšenje. Onda sam ga pozvao u svoju kancelariju i on mi je odmah sa vrata rekao da pretpostavlja zbog čega ga zovem, da se najvjerovatnije radi o Rekiću, a onda mi je pojasnio da je on tu malo nesretno involviran, da on zna da je Rekić kombinacijom Vasiljevića ugrađen u MUP BiH, da je to jedan od najjačih agenata KOS-a…“
Munir Alibabić: Progovorio nakon što je istjeran iz tajne službe

Kada su kadrovi KOS-a u RBiH, zaštićeni i predvođeni Alijom Izetbegovićem, zauzeli ključne pozicije u državi počeli su da urušavaju državni kontinuitet RBiH, njenu multietničku osovinu kao garant njenog opstanka a prije svih, jedinih autohtonih Muslimana na prostorima Europe. Potom su počeli da, vještačkim putem, proizvode međumuslimanske sukobe i tzv. „državne neprijatelje“ čime su oslabili unutrašnju snagu rukovodstva RBiH i uništili njihovo međusobno povjerenje. Već oformljenu, terorističku grupu za likvidacije, „Ševe“ stavili su u puni angažman na unutrašnjem planu vršeći stravične ratne zločine.

Ova grupa špijuna KOS-a je potpuno tolerisala pojedinačne ratne zločine počinjene od strane nekih pripadnika ARBiH i MUP-a, zataškavali su istrage u vezi s tim kako bi RBiH nanijeli nenadoknadivu štetu u postratnom periodu jer se, za ta djela, sudilo vrhu ARBiH a ne pojedincima, čime je pojedinačni zločin, bez ikakve pravne osnove, institucionaliziran na štetu RBiH. Nadalje ovi špijuni KOS-a su inspiratori i pokretači strašnih sukoba unutar Sarajeva 2/3.7. i 26.10.1993.g. kojom prilikom je poginulo oko deset pripadnika Vojne policije i MUP-a. Pred sam kraj rata organizovali su „kamp za obuku“ Pogorelica radi čijeg je djelovanja i sadržaja BiH imala ogromnu štetu na međunarodnom planu koju trpimo i danas. Iza ove grupe agenata KOS-a ostalo je više desetaka ubijenih ljudi, nekoliko političkih atentata, na desetine poznatih primjera zloupotrebe službenog položaja, te stalni rad na rušenju odbrambene moći RBiH i izazivanju unutrašnjih sukoba sa tragičnim posljedicama. Radi se, ne kalkulišući ni jednog trenutka, o monstrumima.

Da je i danas situacija s njima vrlo slična, kao i 1993.g., govore činjenice: Fikret Muslimović umjesto Alije savjetuje sina Alije Izetbegovića. Enver Mujezinović je savjetnik u Vladi FBiH, Nedžad Ajnadžić je u vrhu stranke SDA, Bakir Alispahić je od običnog policijskog službenika postao milioner a svi oni skupa su u SDA-ovom Odboru za sigurnost što je paraobavještajna služba sa monstuoznim zadacima i učincima.

Do danas, nakon 1993.g., nikada nije obnovljena istraga za izdaju protiv Muslimovića, Mujezinovića, Rekića i njihovih saradnika pa i samo to dovoljno govori ko su sve saradnici KOS-a u smiješnoj državi BiH kakvom je učinio njihov nekadašnji kolega i zaštitnik – Alija Izetbegović.

izvor: www.revolucija.org

Poziv gradjanima za formiranje Armije Republike Bosne i Hercegovine

armija-rbih
Gradjani R BiH ,
u vremenu kada nam fašisti žele još više parčati domovinu, osjećam potrebu da djelujem na način kako mi razum i savjest nalažu. Stoga, pozivam sve Bosance da se organizujemo i iznova formiramo Armiju Republike Bosne i Hercegovine, kako bi stali u odbranu naše jedine domovine. Nemamo puno vremena i svaki dan nam je dragocjen. Nadam se da su svi gradjani BiH shvatili da je Bakir Izetbegovic srpski špijun i da ne zastupa interese Bošnjaka i Bosanaca, te da radi na rušenju i podjeli naše domovine. Oružane snage BiH, su samo šačica izmanipulisanih ljudi, koje su uvjerili kako čine značajan faktor u životu naše domovine, iako neki pripadnici OS BiH i sami shvataju da to nije istina. Naša domovina je sada ugrožena više nego što je bila 92′ i krajnje je vrijeme da zrelo i odvažno reagujemo. Ako ne uspostavimo odbranu naše domovine, siguran sam da nas čeka sudbina palestinskog naroda. Svi oni koji se zalažu za ideju stvaranja Armije R BiH zbog odbrane naše domive , neka se jave na E-mail srebrenik1@hotmail.com

U Srebreniku (naselje Jasenica) živi bukvalno gladna porodica

gladna-djeca
Sve veća kriza koja se osjeća širom BiH, jednu porodicu u nasljeu Jasenica (Općina Srebrenik) pogodila je na najgori način, jer oni bukvalno gladuju. Radi se o porodici Mitra i Ruže Ilić, čije troje djece danima nemaju šta jesti. Ovom prilikom molimo sve one koji mogu, da pomognu porodici Ilić, jer im je pod hitno potrebna hrana. Svi koji žele pomoći, najbolje je da se obrate direktno porodici koja živi u naselju Jasenica, Općina Srebrenik.

Izetbegović: BiH bi počela sa napretkom kada bi se RS izdvojila – Izjava za javno strijeljanje

baki
Nakon današnjeg sastanka članova SDA sa predsjednikom stranke, Bakirom Izetbegovićem zaključeno je da BiH u posljednjih nekoliko mjeseci uveliko korača ka članstvu u EU.

Nakon završetka sastanka Izetbegović je za sarajevske medije dao izjavu o tome šta zapravo BiH sprječava od napretka?

“Ono što nas sprečava je RS, to je glavni razlog, općenito problema u BiH. Kada bi RS postala samostalna to bi sigurno naštetilo svima u tom entitetu a nama u Federaciji bi uveliko pomoglo jer bi tad mogli napokon krenuti napred”
“Ovom ide i činjenica da je Republika Srpska uveliko zadužila BiH zbog velikih kredita od MMF-a”, dodao je Bakir na kraju svog odgovora!

izvor: sarajevske-x.com

Ukoliko je ova vijest tačna, ovaj čovjek mora završiti kao Čaušesku , koji je za razliku od ovog četobalije, bio istinski patriota Rumunije. Nije trebalo puno vremena da četništvo izmili na površinu i izadje na vidjelo iz ovog žutobradog nekrunisan četničkog vojvode. Pozivam sve BH gradjane koji R BiH smatraju svojom domovinom, da se ujedine u odbrani svoje domovine i da sve ove koji nam dijele domovinu jednom zauvijek “ušutkamo” .

Vijest koja je odjeknula kao bomba u BiH! Naser Orić …


Iz izvora bliskih Naseru Oriću, ratnom komadantu 28. divizije Armije Republike Bosne i Hercegovine doznajemo, kako je Orić poručio svojim sugradjanima, da nipošto ne glasaju za izdajničku stranku SDA kao i njenu sestrinsku stranku SBB jer, kako je i sam izjavio, otkrivanje istine o Srebrenici je rezultiralo njegovim višestrukim hapšenjem i sudjenjem pred raznim sudovima, počevši od Haga pa do BH Sudova. Iza njegovog stalnog progona upravo stoji vrh SDA, odnosno Bakir Izetbegović, nakon što je Orić počeo otkrivati istinu o Srebrenici i njenoj izdaji od tadašnjeg predsjednika Alije Izetbegovića. Nažalost, u cijelu priču je upleten i moj dobar prijatelj, načelnik Općine Srebrenica Ćamil Duraković, za kojeg još uvijek ne želim da vjerujem kako je svjesno ušao u tu prljavu igru, nego je u nju naivno upao. Ukoliko se varam u vezi sa Durakovićem, bilo bi to moje veliko razočarenje. Nadam se da moj narod ima razuma i hrabrosti da se suprostavi koaliciji SDA i SBB koja uporno radi na rušenju naše jedine domovine Bosne i Herceogovine, izjavio je Orić. Izetbegović mora shvatiti da će mu politika izdaje kad-tad doći glave , jer je evidentno sve veće nezadovoljstvo Bošnjaka prema njegovoj politici i sve veći broj Bošnjaka je uvjeren kako je on izdajnik koji radi u službi velikosrpskih interesa a protiv države Bosne i Hercegovine , naglasio je Orić .

Dodik radi, Čović u pričuvi i idu ka istom cilju: Šta je deveti januar Vašingtonskom sporazumu


Piše: Muharem CERO

Odmah i na prvu, politički detonator pod njegovu ustavno-pravnu strukturu. Svojom današnjom kolumnom “Dejtonski referendum”, objavljenom u banjalučkom Glasu Srpske Milorad Dodik je otklonio i posljednju sumnju naivnih da se radi tek o devetojanuarskoj odbrani “nacionalnog ponosa” srpskog naroda u RS.

Istinski politički motiv jeste nastavak dekonstituiranja bosanske državnosti političkim sredstvima. Simbolika 9. januara se u nakani svodi i preklapa upravo u onoj tački koja je osmišljena na Palama 1992.godine. Ona nije ništa drugo nego kontinuitet u istrajavanju na tom cilju, reklo bi se produženi udruženi zločinački poduhvat i tu dvojbe više nema.

Sam štabski papir za ovakav projekat jeste oživotvorenje koncepta “dogovorena država”.

Nažalost cijela priča samo počinje 9. januarom i ima svoj dobro utvrđeni i predvidivi dalji tok do konačnog cilja urušavanja i nestanka bosanske državnosti. Promjena ustavno-pravnog karaktera dejtonske Bosne i Hercegovine mogućom pobjedom dogovorene države neminovno bi proizvela domino efekat načina riješavanja tzv. hrvatskog pitanja u FBiH.

Dragan Čović već duže ne taji namjeru preispitivanja ustavnih riješenja u FBiH proizišlih iz Vašingtonskog sporazuma. Devetojanuarska ovjera kontinuiteta RS bi tu njegovu namjeru ojačala a u krajnjem i “legalizirala”.

Ne treba zaboraviti da tzv. Hrvatska Zajednica Herceg-Bosna datumom svog “rođenja” baštini 1991.godinu i da je nešto starija od paradržavne blizanke Republike Srpske.

U ovaj vašingtonski politički dijalog Čović ulazi sa snažnim argumentom jednakopravnosti svih bh. naroda i iščitava ga Dodikovom političkom logikom RS kao teritorijalne jedinice srpskog naroda.

Upravo ta politička logika (neosporena od međunarodnih garanata i tumača Dejtona) daje mu za pravo da uz svu političku mimikriju traži i očekuje hrvatsku teritorijalnu jedinicu u FBiH.

Stiješnjena ovakvim slijedom događanja tzv. bošnjačka politika ne bi imala adekvatan ustavno-pravni odgovor jer bi trijumf Dodikove dogovorene države trajno i nepopravljivo lobistički falsifikat učinio ustavno validnim iščitavanjem državnog karaktera dejtonske BiH.

Faktički priznate, već postojeće etno-teritorijalne jedinice bile bi samo ustavni međukorak u nezaustavljivom dokidanju bh. državnosti.

Konsocijacijske “komšijske ograde” u tili čas postale bi betonski zidovi, a duboko podijeljeno bh. društvo trajno podijeljena odumiruća država.

Da se ovaj apokaliptični scenarij ne bi i ostvario nužno je osujetiti “pobjedu” Dodikovog političkog monstruma “Dogovorene države”. Njegov poraz počinje sudskom potvrdom o neustavnosti zakona o praznicima RS i pravnim dokidanjem devetojanuarske svetkovine.

Demontiranjem devetojanuarskog detonatora Bosni ostaje prilika ubrzano, prije svega, pokrenuti se na NATO putu hitnim aktiviranjem MAP-a, a svoj evropski put staviti u dinamiku promjene sistema vrijednosti svojih građana argumentima- ne isprazne političke retorike, nego boljeg života za svakog njenog državljanina.

Samo tako Dodik i Dodiku slični bivaju suvišni i nepotrebni onima na čiju žrtvu su do jučer oni računali.

Poziv svim gradjanima BiH da nakon referenduma na jarbole podignu zastave sa ljiljanima

ljiljani06052015
Pozivam sve gradjane BiH da nakon Dodik-Izetbegović-Čovićevog referenduma, na jarbolima svih opštinskih/općinskih i državnih institucija, podignu zastave Republike Bosne i Hercegovine i na taj način proglase “dejton” mrtvim, zbog kršenja odluke ustavnog suda BiH a samim time i aneksa 4 i aneksa 10 dejtonskon mirovnog (NE)sporazuma. Ako u tome budemo odlučni , bez ispaljenog metka cemo vratiti istinskim bosancima i hercegovceima našu jedinu domovinu, Republiku Bosnu i Hercegovinu. Morate znati da na to imamo puno pravo, jer Bečka konvencija o pravu ugovora, Ujedinjenih Nacija, iz 1969. godine primijenjena za eventualni najavljeni referendum u tvorevini stvorenoj Dejtonskim ugovorom, Aneks 4, Republici srpskoj, kaže da prema Članu 60 dolazi do jednostranog, srpskog, odbacivanja tog ugovora – pri čemu na snagu automatski stupa status quo ante (pređašnje pravno stanje), a to je Ustav Republike Bosne i Hercegovine.

JOŠ PREVARA IZ BEOGRADA (OPET PRIHVAĆENIH U SARAJEVU?)

vucic cetnik2

Sarajevo, 2.9.2016. — Republika Srbija će jednostrano raskinuti Dejtonski ugovor ukoliko NE SPRIJEČI svojeg surogata, Republiku srpsku, u provođenju referenduma. Dakle, samo izjava iz Beograda, da se Srbija neće miješati, nije nikako dovoljna nego je ustvari prevara koja cilja da Dejtonski ugovor i dalje ostane na snazi, a da se referendum ipak održi. Bošnjaci i opet PLITKO RAZMIŠLJAJU i spremno kusaju što dobiju iz Beograda, a i inače od Srba, te čak glupo proglašavaju neku pobjedu iako je i Dejtonski ustav poraz. Republika Srbija ovih dana kaže, navodno, da ¨neće da se mješa u unutrašnje stanje u BiH¨. Kako to?! Čuj, Srbija se ne miješa u poslove BiH?! Smij’te se kokoši. Nije Dejtonski ugovor potpisala Republika srpska, nego SRJ čija je pravna nasljednica Republika Srbija (a ne Republika srpska). Republika Srbija se MORA odrediti po tom pitanju jer ¨nemješanje¨ u ovom slučaju ne dolazi u obzir.

Beogradski proglas Aleksandra Vučića i Tomislava Nikolića, kojeg u Sarajevu telali ‘Avaz’ od 2.9.2016. trijumfalističkom naslovnicom ¨Srbija odbila podržati referendum¨, ne znači da ga ona sprečava – a kako je Republika Srbija dužna izvršavati i poštovati Dejtonski ugovor, to nesprečavanje referenduma i njegovo održavanje imaće za posljedicu da je ona jednostrano raskinula taj ugovor. O ovome nema dileme – pitajte dobrog pravnika umjesto prevaranta Bakira Izetbegovića i glupih sarajevskih novinara.

Naravno, moj osobni stav je da bi trebalo sačekati da Republika srpska održi referendum i onda proglasiti Dejtonski ugovor nevažećim, a uspostaviti Ustav Republike Bosne i Hercegovine, prema Bečkoj konvenciji o ugovorima, pridruženoj Internacionalnom pravu kao konvencija Ujedinjenih Nacija iz 1969. godine. Bečka konvencija (Vienna Convention on the Law of Treaties); Dio V: Ništavost, prestanak i suspenzija primjene ugovora; Odjeljak 3: Prestanak i suspenzija ugovora; Član 60: Prestanak ili suspenzija primjene ugovora kao posljedica njegove povrede.

Ovako kako se sada dešava, Republika Srbija će dobiti i jare i pare, jer će glupim Bošnjacima prodati da se ne miješa (tobože ne raskida Dejtonski ugovor) a ustvari temeljno krši taj ugovor dajući Republici srpskoj da održi referendum koji će de iure poništiti ali i dalje de facto zadržati na snazi (!) Dejtonski ugovor uz odluku glasača da je država bila od januara 1992. godine – pri čemu postoji opravdana sumnja, decenijima potvrđivana, da će ¨bošnjački faktor¨ u vlasti (SDA, SBB), to prihvatiti, nakon čega će biti da Republika Srbija putem svojeg surogata i dejtonskog genocidnog dobitka, Republike srpske, nije jednostrano raskinula Dejtonski ugovor, nego ga je jednostrano preuredila potpuno u svoju korist.

napisao: Sven Rustempašić (preuzeto sa njegovog google + profila)

SRBI, NAPRIJED U REFERENDUM!


Savezna republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora), SRJ, nije garant(or) Dejtona, kako neki pogrešno govore i pišu, nego je stranka u ugovoru, potpisnik tog ugovora. Tri stranke su SRJ, RH i RBiH, putem svojih predstavnika Miloševića, Tuđmana i Izetbegovića.

Republika srpska s punom podrškom Republike Srbije – pravne nasljednice stranke-potpisnice Dejtonskog ugovora SRJ – namjerava obaviti referendum koji je toliko ¨anti-dejtonski¨ (općenito pravno gledajući, a što je presudio i dejtonski Ustavni sud BiH), da nije ništa drugo do jednostrano raskidanje Dejtonskog ugovora od strane Republike Srbije putem njenog surogata Republike srpske.

U parlamentarnim demokracijama se na cijelom svijetu godinama ustalilo dobro pravilo da se referendumi građana neke države ili neke pokrajine ili nekog grada… ne sprečavaju jer oni predstavljaju najveći stupanj izražavanja građanske volje po zadanom referendumskom pitanju jer tom glasanju može pristupiti svaki punoljetan državljanin te države (a Republika srpska (RS) itekako JESTE država – nemojmo se o tome varati kao što nas varaju bošnjački prevaranti, lažovi, izdajnici… u vlasti dejtonske BiH).

Činjenica da se državljani RS – konkretno su državljanstvo Republike srpske Srbi dobili odobreno-priznato-potvrđeno Popisom stanovništva 2013, CIPS-om itd. – izjašnjavaju po referendumskom pitanju koje potpuno krši Dejtonski ugovor, dovodi do toga da RS odnosno njena stvarna ¨vlasnica, gazdarica¨ (nestručni izrazi), pravna nasljednica stranke u ugovoru SRJ, Republika Srbija, SNOSI PRAVNE POSLJEDICE KRŠENJA UGOVORA. A pravne posljedice su takve da je najvažnija da Dejtonski ugovor nakon tog referenduma više ne vrijedi, tj. anuliran je (¨null and void¨, na engleskom jeziku). Što je tada na snazi?! Automatski nastupa STATUS QUO ANTE, tj. na snazi je Ustav Republike Bosne i Hercegovine. Nas se ne tiče što to Srbija i RS neće priznati ali za CIJELI SVIJET to je tako, tj. Ustav RBiH stupa na snagu, a RS gubi svaku pravnu podlogu, što je ono što smo mi iskreni (i dovoljno pametni, naravno) branitelji Republike Bosne i Hercegovine čekali i nadali se da se desi evo već preko 20 godina, tj. da Srbi sami sebi srežu granu na kojoj sjede.

I zato PODRŽIMO REFERENDUM jer to je način da Srbi sami sebi ukinu internacionalnu i lokalnu pravnu podlogu i da stupi ponovno na snagu Ustav Republike BiH! Dakle, Srbi samo naprijed u referendum – to smo od vas 20 godina čekali i evo može biti dočekali, da sami sebi razbijete času iz koje kusate vašu govnarsku kašu!

Izvor: Sven Rustempašić

Kako je Bakir prevario Bošnjake? – (Zašto Bošnjaci ne vide očigledne podvale)


– IZETBEGOVIC NAKON SJEDNICE STRANACKOG KOLEGIJA: “Referendumom se ruši Ustav BiH, nema mirnog razlaza!”

Nakon održane sjednice stranackog kolegija, llider Stranke demokratske akcije Bakir Izetbegovic veceras je u Sarajevu na konferenciji za medije govorio o najavljenom referendumu u Republici Srpskoj, u vezi sa obilježavanjem Dana tog bh. entiteta.

Izetbegovic je pozvao medjunarodne faktore, Ured visokog predstavnika u BiH i Vijece za implementaciju mira, da reagiraju povodom referenduma najavljenog u Republici Srpskoj (RS) za 25. septembar i zaštite Dejtonski mirovni sporazum.

Izetbegovic je kazao da u Bosni i Hercegovini ne može biti mirnog razlaza, odnosno bilo kakvog razlaza. Kazao je da je ovo probni balon za referendum o otcjepljenju RS-a, te da je ovakva odluka pocetak rušenja Dejtonskog sporazuma i da bi to moglo dovesti do destabilizacije u BiH. Porucio je da u BiH ne smije doci do bilo kakvih sukoba, jer je ova odluka uvod u novi moguci konflikt.

– Kolegij SDA smatra da najavljeni referendum predstavlja najflagrantnije kršenje Ustava BiH i Dejtonskog sporazuma od vremena kad je on potpisan. Ovo je prvi pokušaj organizacije antidejtonskog djelovanja iz RS-a, kazao je Izetbegovic nakon sjednice.

Dodao je da je predsjednik RS-a Milorad Dodik izjavio da ce prije ili kasnije biti organizovan referendum o otcjepljenju ovog bh. entiteta.

– Zakazani referendum je probni balon za otcjepljenje RS od BiH. Rušenje mirovnog sporazuma ce, nažalost, voditi rušenju mira u BiH i u ovom dijelu Evrope. To se planira uraditi 2018. godine. Rušeci Ustav BiH i državne institucije, vodi se u bezakonje, anarhiju, haos i nesigurnost, porucio je Izetbegovic.

Istaknuo je pritom da je odgovor medjunarodne zajednice i OHR-a na najavu referenduma nikakav ili mlak.

– Domace i strane institucije zadužene za suverenitet državnih institucija svojom pasivnošcu i necinjenjem ohrabruju snage destrukcije. Snage zakona se energicno i odmah moraju suprotstaviti snagama bezakonja. U BiH ne može doci do mirnog razlaza, ne može do nikakvog.

Nijedna stopa ove zemlje nece biti ništa do Bosna i Hercegovina. Te sile treba hrabro zaustaviti dok nisu dobile zamah. Pozivam OHR da poduzmu radnje da zaštite Ustav, istakao je predsjedavajuci Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Izetbegovic je, takoder, pozvao delegate u Parlamentarnoj skupštini BiH, Parlamentu FBiH, Narodnoj skupštini Republike Srpske da, kako je kazao, “bez obzira na stranacku pripadnost, formiraju zajednicki patriotski front koji ce zaustaviti avanturisticko, protivustavno i protivzakonito djelovanje dijela vlasti u RS i stabilizirati prilike u BiH”.

Kako je kazao, na posljednjem sastanku sa Dodikom nije razgovarao o referendumu vec o Mehanizmu koordinacije, ali je istakao da ce “prilike za razgovor sa Dodikom o referendumu svakako biti”.

___________________________

KO TO KAZE, KO TO LAZE DA JE BAKIR NESPOSOBAN

Pise: Muhamed Borogovac

Pametni narodi kazu: “U detaljima je vrag.” Ovdje u Americi, kada shef ocjenjuje neciji rad, najveci moguci kompliment je kada kaze: “Taj i taj obraca paznju na detalje.”

Hajdemo da vidimo kako se u gornjoj izjavi Bakir Izetbegovic fokusira na detalje, i u cijem interesu je njegova gornja retorika. Glupaci ce biti zadovoljni gornjim saopstenjem kao “odlicnim odgovorom na srpski referendum”, ali je u stvari to najbolja moguca podrska referendumu.

Vec u prvoj Izetbegovicevoj recenici: “Referendumom se ruši Ustav BiH, nema mirnog razlaza!” on zabija 3 (tri) gola Bosni i Hercegovini u korist RS-a.

Prvo, odrzavanje Referenduma niko ne moze sprijeciti. To je u demokratiji zagaratnovano pravo na iskazivanje misljenja i polticke volje. Srbi bi volili da se samim odrzavanjem Referenduma rusi ustav BiH i to im Izetbegovic ovim implicira. Medjutim, Ustav BiH bi se referendumom rusio tek kada bi Bosnjaci PRIHVATILI rezultate toga referendima u Parlamentu BiH, tj. ako bi taj referendum dobio neku PRAVNU SNAGU. Dakle, Izetbegovic laze u korist RS-a da se samim odrzavanjem referenduma rusi Ustav BiH.

Zatim, Izetbegovic kaze: “Nema mirnog RAZLAZA.” Tom formulacijom, tj. sa rijecju “razlaz”, on imputira da se nekada RS udruzila i stvorila BiH, pa sada hoce da se “razidje”. On ovom formulacijom Srbima u stvari priznaje upravo ono sto oni hoce da proguraju ovim nelegalnim referendumom, imputira da je RS nastala prije Daytona, pa se udruzila u Daytonu sa Federacijom i stvorila daytonsku BiH. Logicna posljedica je da sada RS ima pravo i da se razidje od Federacije.

Ispravna formulacija bi bila”: Nema mirnog komadanja (ili kasapljenja) jedinstvene istorijske tvorevine, suverene, internacionalno priznate drzave BiH. Nazalost, vidimo Izetbegovic bira formulacije koje odgovaraju cetncima.

Treci gol kojieg Izetbegovic zabija Bosni i Hercegovini je spominjanje oruzanih okrsaja, jer kaze: “Nema MIRNOG razlaza.”. On time sa jedine moguce odbrane, a to je nepriznavanje rezultata referenduma u institucijama (Parlamentu) BiH nas vodi u corsoakak. Cilj mu je da se kaze: “Pa ako ih ne mozemo vojno sprijeciti (a zna se da nece biti nikavih okrsaja), onda nam nema spasa.” On svjesno preskace realna i laksa rjesenja, i trazi od Bosnjka da ratuju, i to bez ikakve sanse na uspjeh, jer rat nista ne rjesava. Potpisima na dokumente je stvorena RS, a ne ratom, jer rat su tada cetnici gubili.

I tako se nastavlja kroz cijeli tekst, jedna iza druge podvala Bosni i Hercegovini, i jedan za drugim golom u koirst RS-a. Nemamo vremena da sve to objasnjavamo, a moramo skrenuti paznju na jos jednu, zaista kljucnu podvalu i opasnost. Naime, on na kraju saopstenja kolegija SDA se kaze da je Bakir obecao: “prilike za razgovor sa Dodikom o referendumu ce svakako biti.”

Prilika da se razgovara je bila sada kada je RS bila pred bankrotom, da se insistira da ne bude referenduma. Sada kada je RS njegovo intervencijom spasena i kada joj je omoguceno da odrzi referendum sta se moze postici “razgovorima o referendumu”. U stvari, Bakir Izetbegovic zali da razgovara o referendumu samo da bi na neki nacin legalizovao rezulate toga referenduma, koji ce bez tih toga planiranog razgovora ostati corak i veliki poraz Dodika i RS-a. To znaju i Srbi, npr. Željka Cvijanovic za ovakav referendum kaze: ”Referendum je savjetodavnog karaktera.”

Ono sto se mora postici ako zelimo da povecamo nase sanse za opstanak BiH je da se ne dozvoli Bakiru Izetbegovicu da razgovara sa Dodikom o refrendumu, jer sada taj referendum nema pravnu snagu, i zato ne krije bas nikakvu opasnost po BiH, i neka tako ostane.

vijesti i zanimljivosti